Kajkavski i čakavski jezik su puno stariji od štokavskog narječja, koje je Hrvatima nametnuto od strane Bečkog dvora polovinom 19. stoljeća, zahvaljujući srpskom kancelarijskom djelatniku na Bečkom dvoru Vuku Stefanoviću Karadžiću, koji čak nije bio službeni predstavnik Srbije i Vojvodine. Postignut je dogovor o ijekavskom štokavskom, bez prisustva Ljudevita Gaja, ali kojega se skoro nitko nije držao sve do ulaska Hrvatske u Kraljevinu SHS, unatoč pritiscima. U Kraljevini SHS, a i kasnije u Jugoslaviji, pritisak je bio sve veći, ali su kajkavci i čakavci uspjeli sačuvati svoje jezike, koji su proglašeni narječjima.
KAJKAVSKI KNJIŽEVNI JEZIK
12. siječnja 2015., kajkavsko narječje (iako je kajkavski oduvijek bio jezik) je od međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) dobilo status KAJKAVSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA.
Kajkavski književni jezik (ISO 639-3: kjv; kajkavština, kajkavica) standardizirani je oblik kajkavskog narječja, jednoga od triju narječja hrvatskoga jezika, uz čakavsko i štokavsko na čijim osnovama su također kodificirani hrvatski književni jezici. Kajkavski književni jezik prepoznat je kao povijesni književni jezik te je dobio navedeni status za razdoblje od 16. do 19. stoljeća kao i neka djela iz 20. stoljeća, te mu je dodijeljen i kod kjv.
Kajkavski književni jezik - Wikipedija (hrvatski)
Kajkavian Language - Wikipedia (english)
ISO 639-3 - Kaikavian Literary Language [kjv] - https://iso639-3.sil.org/code/kjv
Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (online)
ČAKAVSKI KNJIŽEVNI JEZIK
2020. godine, na prijedlog Kirka Millera, američkog profesora lingvistike iz Kalifornije koji se bavi istraživanjem i popularizacijom manje poznatih jezika svijeta, Ljetni institut za međunarodne jezike - Summer Institute of Linguistics International iz Dallasa priznao je i klasificirao čakavicu kao službeni jezik. Čakavica je dobila i svoj ISO jezični kod za identifikaciju čakavskog jezika u svim domenama: ckm.
Čakavski književni jezik - Wikipedija (hrvatski)
Chakavian Language - Wikipedia (english)
ISO 639-3 - Chakavian [ckm] - https://iso639-3.sil.org/code/ckm
Institut Ruđer Bošković - Amir Kapetanović - Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje - Čakavski hrvatski književni jezik - Amir Kapetanović (*.pdf)
View / Čitaj (moguće skidanje datoteke)
Google Drive - View / čitaj (moguće skidanje datoteke)
ŠIMUNOVIĆ - ČAKAVSKA ČITANKA (*.pdf) - Google Drive (moguće skidanje datoteke)
Oko 1100-te godine, Hrvati su bili jedini katolički narod u Europi koji je, od papa, izrijekom ili prešutno, dobio pravo u bogoslužju upotrebljavati svoj jezik i svoje vlastito pismo.
Tradicionalno, čakavskim i kajkavskim govore isključivo Hrvati, ikavskim štokavskim govore samo Hrvati i dio muslimana (danas Bošnjaka) u Bosni i Hercegovini (uz sasvim neznatan broj sekundarno ikavskih Srba), ijekavski štokavski govori dio Hrvata osobito na jugu hrvatskoga jezičnog prostora i u sjevernoj i sjeveroistočnoj Bosni te sporadično na ostalim dijelovima štokavskoga prostora, zatim dio Bošnjaka, Crnogorci te Srbi uglavnom izvan teritorija Republike Srbije, dok ekavski štokavski, uz iznimku priličnoga broja Hrvata štokavaca na sjevernoj i istočnoj periferiji, govore gotovo isključivo Srbi. Valja istaknuti da izvorno Hrvati ne govore torlačkim narječjem, koje je tipično jugoistočno srpsko, a neke brojčano slabe hrvatske katoličke jezične enklave u Rumunjskoj te u nekoliko sela na Kosovu (danas u znatnu postotku u Hrvatskoj, donekle i u Bugarskoj) očito su naknadno prihvatile torlački govorni tip od okolnoga srpskog stanovništva jugozapadne Rumunjske odnosno Kosova.
Potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća djelovanjem hrvatskih madžaronskih »vukovaca« (jezikoslovci Tomo Maretić, Franjo Iveković i dr., donekle i pravopisci Ivan Broz i Dragutin Boranić i dr.) hrvatski je standardni jezik bio službeno normiran i dobio je u glavnim crtama onaj oblik kakav ima danas. Iako su ga oni znatno približili standardnomu srpskomu jeziku, posve samostalan njegov razvoj ranijih desetljeća i stoljeća omogućio mu je da, unatoč sustavnim nastojanjima da se podvede pod načela »Bečkoga dogovora«, ostane jasno prepoznatljiv kao poseban standardni jezik.
U Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji (1918.-1941.) te u socijalističkoj Jugoslaviji (1945.-1990.) Hrvatima se nastojao nametnuti jezik lišen svake značajke koja bi mogla podsjećati na posebnu jezičnu tradiciju i posebne norme (još apsurdniji je bio karađorđevićevski srpsko-hrvatsko-slovenački jezični projekt, u kojem je od hrvatskih razlikovnih značajki ostajalo vrlo malo, od slovenskih pak baš ništa). Bez obzira na to što je ta unitaristička koncepcija jezika u karađorđevićevskoj Jugoslaviji bila nametana u školama i u državnoj upravi, u djelatnostima izvan tih okvira ustrajalo se na očuvanju hrvatske jezične posebnosti. Ipak je tijekom 20-ak godina unitarne države gotovo bilo izbrisano tradicionalno hrvatsko nazivlje, posebice upravno-pravno, vojno i političko.
Svehrvatski TroNARJEČNIK - Metapedia (online) - Google Drive - (*.pdf)
HRVAT (CROAT) - ZNAČENJE (MEANING)
Onaj Koji Čuva, Čuvar, Zaštitnik / One Who Guards, Guardian, Protector
Croatia's non-native name derives from Medieval Latin Croātia, itself a derivation of North-West Slavic Xərwate, by liquid metathesis from Common Slavic period Xorvat, from proposed Proto-Slavic Xъrvátъ which possibly comes from the 3rd-century Scytho-Sarmatian form attested in the Tanais Tablets as Χοροάθος (Khoroáthos, alternate forms comprise Khoróatos and Khoroúathos). The origin of the ethnonym is uncertain, but most probably is from Proto-Ossetian / Alanian xurvæt- or *xurvāt-, in the meaning of "one who guards" ("guardian, protector").